Prije neki dan sam ušao u nešto između razgovora i rasprave s mladom, ambicioznom osobom.
Mislim na osobu koja produktivno radi od 9 do 10 sati dnevno, sjedeći ispred svog 19“ monitora, popije vjerojatno 2 do 3 šalice uredske kave, uspije otići na „gablec“ u neki od restorana u blizini i tako više-manje svaki dan…Razgovor je krenuo mojom korekcijom njenog sjedenja za uredskim stolom, a nastavio se kroz međusobna tumačenja želja i potreba za kvalitetnijim slobodnim vremenom. Završio je raspravom može li si osoba njoj sličnih radnih obveza, navika i osobnih primanja financijski priuštiti mjesečnu dozu tjelovježbe, odlaskom u neki fitness, na pilates, jogu ili neku drugu sličnu aktivnost. Aktivnost za koju na mjesečnoj razini treba izdvojiti u prosjeku od 250 do 350 kuna, ako živite u većem gradu, ili od 150 do 250 kuna ako ste stanovnik nekog manjeg mjesta lijepe nam naše.
Složit ću se s Vama da je to za većinu prosječnih građana relativno veliki izdatak, osobito zato što ga treba izvaditi iz novčanika odjednom, svakog mjeseca. Međutim, mišljenja sam da, krenuvši od studenata pa do umirovljenika, veliki broj ljudi može na dnevnoj bazi uštedjeti od 5 do 10 kuna, i ta ušteđena sredstva investirati u svoje zdravlje. Uzmemo li najočitiji primjer prekomjernog trošenja novca u Hrvata, odmah ćemo se zaustaviti na dnevnoj dozi kave i cigareta. Čast iznimkama, ali ja gotovo i ne poznajem osobe koje ne popiju barem jednu kavu dnevno u nekom obližnjem baru, dok svaka druga osoba konzumira cigarete. Ne znam koliko košta kutija cigareta, doista ni otprilike, ali kao ljubitelj ukusne kave, znam da za istu treba platiti u prosjeku 10 kuna. Rijetko kavu pijemo sami, što nas dovodi do jednostavne računice od 20 kn dnevno, možda i ne baš potrebnog nam troška… Jesti moramo, i želimo li biti zdravi, ručak je nezaobilazan.
No moramo li baš svaki dan dnevnu užinu jesti u „fancy“ restoranu samo zato što svi ostali tamo jedu? Ili jesmo li se sjetili koji puta finu i ukusnu salatu/tjesteninu/piletinu/rižu pripremiti jutro ili večer prije posla i ponijeti sa sobom? Vjerujem da i tu možemo uštedjeti koju kunu…. Estetika je bitna, neupitno, međutim čini mi se da i na tom segmentu ponekad potrošimo kunu dvije više nego što je potrebno. Brandirana odjeća i obuća, odlazak frizeru ili kozmetičarki više iz potrebe smirivanja stresa nego objektivnog razloga… U kino idite srijedom, jeftinije je, uštedjet ćete 10 kuna po karti… Mogu sigurno još nabrajati čitav niz stvari, a svakako završavam na mobitelu i mjesečnim računima za gomilu nepotrebnih poziva i sms-ova.. VRATITE mi vijeme u kojem je dogovor bio dogovor, kada mi nitko nije mogao 5 minuta prije sms-om otkazati viđenje, sastanak, ili me u jednom danu nazvati 19 puta samo da me podsjeti na dogovor…
Siguran sam da ima Vas koji ne pijete kavu, ne konzumirate cigarete, računi mobitela su Vam minimalni, i ako doista trošite racionalno i ne vidite još uvijek način kako platiti rekreaciju u nekom centru, jednostavno se okrenite prirodi i kretanju. Kad dolazite na posao parkirajte 2 kilometra dalje, sigurno je jeftinija zona. Do posla hodajte lagano da se ne uznojite, ali zato nakon posla nagazite brzim korakom poput vrhunskog brzohodača. Na večer i vikendom, umjesto gledanja nebrojenih kućanica, liječnika i psihoterapeuta u raznim uvoznim i domaćim TV serijama, radije optrčite kvart (i to 2 puta), napravite par čučnjeva uz klupicu u parku, prođite krug oko Jaruna ili svoje dvokotačno guralo, koje ne mora biti novi bicikl vrhunskih performansi, provozajte par puta na uzbrdici u blizini…
Kako god, recesija nas je sve malo spustila na zemlju, a meni se čini da će nam čak malo i pomoći da vidimo što i gdje možemo sačuvati, pa možda potom i uložiti u aktivnosti koje će nam pomoći lakše i kvalitetnije živjeti.
Orlando Lopac
* Tekst je originalno objavljen na portalu ordinacija.hr
